Mediantrop

object349757056

Mediantrop broj 13

Jezik

Snježana KordićSnježana KordićJezik je nešto ogromno, on je enormno kompleksan sistem. A mi ga spontano naučimo dok smo djeca. U ranom djetinjstvu bez ikakvog napora savladamo pravila našeg materinskog jezika, i to mnogo prije nego neke druge stvari kao što su čitanje, pisanje ili računanje. Jezikom izražavamo svoje misli drugima. I razumijemo druge kad govore istim jezikom. A zahvaljujući izumu pisma, možemo razumjeti i zapisane misli onih koji odavno više nisu među nama.

Mi ne možemo birati koji jezik će nam biti materinski. Oni koji se rode u Velikoj Britaniji imaju sreću da u raznim državama mogu razgovarati na svom jeziku. I Austrijanci se svojim jezikom mogu sporazumijevati s mnogo više ljudi nego što ih živi u Austriji. Nasuprot njima, mađarski intelektualci su svjesni da im je njihov jezik prije božja kazna nego dar s neba. I kažu da mi u Hrvatskoj imamo sreću s našim materinskim jezikom jer ga govore i druge države: Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora.

Naravno da unutar svakog jezika koji se govori u više država ima nacionalnih jezičnih razlika, često i većih nego između Hrvata i Srba. Ali te razlike ne ugrožavaju međusobnu razumljivost pa se zato i dalje u lingvistici kaže da je riječ o jednom jeziku, policentričnom jer on ima nekoliko centara. Takvi su svi veći evropski jezici i brojni izvanevropski, pa je policentričan tip jezika čak prije normalno stanje nego iznimka.

Jezični puristi nas rado uvjeravaju da ne znamo svoj jezik i da trebamo način izražavanja promijeniti onako kako oni propisuju. Međutim, izvorni govornici znaju jezik i raspolažu podsvjesnim znanjem njegovih pravila. Za usporedbu, to je kao kad vozite bicikl: vi znate voziti, iako ne znate navesti koje mišiće koristite dok vozite. Tako isto dok govorite, vi podsvjesno stalno primjenjujete jezična pravila, iako ih najčešće niste u stanju navesti ili opisati. Naše podsvjesno znanje jezičnih pravila je čak mnogo, mnogo opširnije od pravila koja se nude u gramatikama, rječnicima ili drugim knjigama. Nijedan lingvist na svijetu nije dosad bio u stanju ni približno opisati sva pravila koja bilo koji izvorni govornik nekog jezika nosi u glavi, a da pritom nije ni svjestan da posjeduje neku posebnu vještinu.

Kad netko zahtijeva navodno ispravniji i čistiji jezik, time usađuje u nas na perfidan način netrpeljivost prema ljudima. Kad netko razdraženo reagira na riječi koje prepoznaje kao znak druge nacije, to je izraz jezične netolerancije, a jezična netolerancija je često politički prihvatljiva maska za netoleranciju prema drugoj naciji. Odbojnost prema određenoj grupi ljudi nije u demokratskim društvima prihvatljivo direktno izricati, pa se to indirektno čini kroz rasprave o jeziku pomoću naizgled prihvatljivijih tvrdnji fokusiranih na jezik.

Ali jezik nije vlasništvo purista, i arogantno je kad oni vjeruju da jest. Jezik je vlasništvo svih njegovih govornika, dakle svih nas, i svi mi ga neprestano sređujemo, uređujemo, dorađujemo. To radimo spontano, nesvjesno i nenamjerno kad god govorimo ili pišemo. Do nastanka jezičnih pravila dolazi na isti način kao što dolazi do nastanka utabanih prečica po parku. Prečice po parku nastaju tako što veći broj pojedinaca gazi travu po istom mjestu. Međutim, nijedan od tih pojedinaca nije gazio travu s ciljem da nastane prečica, nego s ciljem da u konkretnoj situaciji što brže dođe do odredišta. Nastanak prečice je nenamjeravana posljedica iste radnje velikog broja ljudi. Na jednak način nastaju i jezična pravila. I to kroz dugačka vremenska razdoblja. Pritom je obogaćivanje i čak profinjivanje izražajnih mogućnosti kad je u dodiru s govornicima drugih jezika dolazilo do razmjene jezičnog materijala. Čisti jezici ne postoje i nikada nisu postojali.

Snježana Kordić

PRETHODNI BROJ: MEDIANTROP BROJ 12