Veljko Krulčić - Kako je ''Tupko'' ucrtao hrvatski strip na europsku i svjetsku strip kartu

Veljko KrulčićVeljko KrulčićTog ljeta, 1971. godine, u sjeni društvenih i političkih previranja koja su tresla same temelje tadašnje države i društva, u sferi nacionalne (pop) kulture i umjetnosti, dogodilo se nešto neočekivano i neobično: po prvi se put naša sredina suočila sa činjenicom da su jedan ovdašnji, domaći strip i njegov autor dobili međunarodno - i to svjetsko - priznanje par excellence!

Tako je na naslovnoj stranici „Večernjeg lista" od 22. srpnja 1971. u gornjem desnom uglu objavljena grafički efektno prezentirana vijest s istaknutim naslovom da jednostavno nije mogla proći neprimijećeno: „TUPKO" LAUREAT.

„Tupko", popularni strip Nedeljka Dragića što ga objavljuje „Večernji list", odnio je prvu nagradu na uglednom međunarodnom festivalu humora u kanadskom gradu Montrealu. Priznanje je to značajnije što se festival održava na američkom kontinentu, domovini stripova.

Nagrađivanje „Tupka" u Montrealu - čime je deveta umjetnost prvi puta ne samo u „Večernjem listu", nego i uopće u našem tisku dobila ZASLUŽENI TRETMAN PRVORAZREDNE „top-vijesti" - zapravo je predstavljalo: a) kulminaciju onoga što je tek godinu i pol dana ranije započelo svoj život na stranicama tih istih novina; b) dokaz svjetske relevatnosti, ali i početak međunarodne afirmacije samog stripa i njegovog tvorca; c) potvrdu da se radi o modernističkom, suvremenom strip-klasiku, što tada Nedeljku Dragiću i „Tupku" gotovo nitko - izuzetak je bila dr. Vera Horvat Pintarić - kod kuće nije htio priznati; d) krunski argument da se strip paušalno ne smije smatrati „šundom", nego da i strip može biti umjetnost s velikim „U".

Grand prix „Tupku" ujedno je bila i prva nagrada koju je hrvatski strip i ovdašnji autor (isto se odnosi i na širi jugoslavenski prostor) dobio u svijetu.

Punih četvrt stoljeća to će zapravo ostati i - jedina nagrada!

'Tupko' bibliofilsko izdanje 'Art 9''Tupko' bibliofilsko izdanje 'Art 9'Ono što je „Večernji list" nazvao „međunarodnim festivalom humora" zapravo je „Eight International Salon of Cartoons", odnosno na francuskom „Huitième Salon International de la Caricature" - kako i glase službeni nazivi (u Kanadi su oba jezika u službenoj upotrebi ravnopravna) manifestacije koja je osnovana 1964. U svom osmom izdanju organizatori Međunarodnog salona karikature odlučili su da kao novu, ali ravnopravnu kategoriju uvrste „strip" (strip-cartoon), što je s obzirom na ekspanziju i društvenu relevantnost koju je tijekom desetljeća ranije u Europi i SAD stekla deveta umjetnost zapravo bio i sasvim razumljiv potez.

U kategoriji stripa stručni žiri sačinjavali su Claude Raynaud (Pariz), David Pascal (New York) i Paul Gladu (Montreal). Žiri je u „Tupku" očito prepoznao njegovu inovativnost i originalnost, odnosno pretpostavljamo da su zaključili da pred sobom imaju „ingeniozni, istina jednostavni, ali u svakom slučaju strip antologijske vrijednosti".

Osim toga, nije zgoreg primijetiti kako je žiri imao i tu dozu „profesionalne" i „ljudske" hrabrosti da „nepoznatom" autoru - Nedeljko Dragić je, tek koju godinu ranije bio započeo svoju međunarodnu karijeru u animaciji - iz jedne socijalističke zemlje dadu prednost pred stripašima i ostvarenjima iz takovih „stripovskih velesila", kao što su Sjedinjene Države, Španjolska ili pak Francuska.

Druga nagrada za strip u Montrealu pripala je Fernardu Puigu Rosadu, španjolskom crtaču „s pariškom adresom" (uglavnom je objavljivao u francuskim listovima), dok je treća otišla u ruke nikog drugog nego Joea Musiala za „The Katzenjammer Kids" („Bim i Bum"), autoru i stripu koji su jako dobro poznati čitateljima diljem svijeta. Nije zgoreg spomenuti kako je iza Musiala stajala najmoćnija američka i svjetska stripovna agencija „King Features Syndicate", čime nagrada za „Tupka" i njegovog autora dobiva dodatnu težinu.

Iza 35-godišnjeg Nedeljka Dragića (koji je među laureatima bio najmlađi, Musial mu je po godinama mogao biti i otac), naravno, nije nitko stajao. Osim njega samoga!

„Tupko" se, podsjetimo, pojavio upravo u vremenu kada su se u našoj javnosti vodile žestoke rasprave i polemike o šund-literaturi i kada je izvorna produkcija hrvatskog stripa bila u „kaotičnom" stanju. Autori okupljeni oko „Plavog vjesnika" uglavnom su se bili prestali baviti stripom, nije bilo ni strip-izdanja koje bi objavljivalo domaći strip, crtači i scenaristi svoj su rezervat imali tek u dječjim, omladinskim ili pak vjerskim listovima... ili bi svoju egzistenciju morali potražiti u Ljubljani, Sarajevu ili Gornjem Milanovcu!?

Izlaženje „Tupka" u „Večernjaku" tijekom 1970. i 1971. godine (list se tada tiskao u nakladi koja se kretala od 130 do 170 tisuća primjeraka), sveukupno 256 pasica, predstavljao je u svemu tome „izuzetak koji potvrđuje pravilo".

Nedeljko DragićNedeljko DragićDragić i „Tupko" istovremeno su nesebično otvarali i širili putove samog medija, ali i „zavodili" čitatelje svojom duhovitošću, scenarističkim šarmom i likovnom sugestivnošću. Bez obzira na dnevni ritam izlaženja, „Tupko" nije kliznuo u manirizam i reciklažu, nego je svo vrijeme demonstrirao neprijeporno autorstvo.

Godinu dana nakon Montreala (i nakon što ga je sam autor poslao u „bolja prisjećanja"), došlo je do nove međunarodne potvrde vrijednosti „Tupka".

Na „8. Salone Internazionale di Comics e del Cinema di Animazione", koji je od 29. listopada do 15. studenog, održan u Lucci (Italija), Nedeljku Dragiću je organizirana samostalna izložba stripa, što je čast koja je te 1972. jedino još bila pripala Guidu Crepaxu, Francu Caprioliu, te stripu „Sturmtruppen".

Htio, ne-htio „Tupko" je nagradom u Montrealu (i samostalnom prezentacijom na najvažnijem europskom i svjetskom festivalu stripa) postao ne samo opće mjesto, nego i moćna referencijalna dionica hrvatskog stripa i umjetnosti uopće.

Početkom 2011. „Vedis" je objavio integral „Tupka" (tzv. završnu, „autorsku" verziju). Sada, pola godine kasnije „Art 9" - s namjerom da obilježi 40. godišnjicu nagrade - u suradnji s tom nakladničkom kućom izdaje bibliofilsko izdanje (u 99 numeriranih i potpisanih primjeraka), u koje smo među ostalim uključili i izbor originalnih pasica „Tupka" iz „Večernjeg lista" 1970/71. godine.

Te pasice su sada po prvi put nakon premijernog objavljivanja izvučene iz ropotarnice, odnosno prašnjavih novinskih kompleta i opet se pojavljuju pred čitateljima. Godine i desetljeća koja su u međuvremenu protekla ništa im nisu naudila!

Ništa neobično: „Tupko" NEDELJKA DRAGIĆA je bio i ostao - fascinantan!

(Tekst je predgovor za Tupko - bibliofilsko izdanje)